DVORCAFE
Dobro došli na forum DVORCAFE.
Da biste mogli pristupiti i videti sav forum morate biti registrovani kod nas.
Registracija je besplatna.
Dođite da se družimo.

DVORCAFE TIM
DVORCAFE


 
PrijemKalendarGalerijaFAQ - Često Postavljana PitanjaTražiLista članovaRegistruj sePristupi
RADIO NOVI GRAD
BRZI ČET DVORCAFE
Zadnje teme
» Braca Brkljaca
Danas u 18:52 od krstanl

» Braca Bozic
Danas u 18:48 od krstanl

» Braca Biber
Danas u 18:47 od krstanl

» Braca Becari
Danas u 18:45 od krstanl

» Braca Barisic
Danas u 18:44 od krstanl

» Braca Anusic
Danas u 18:43 od krstanl

» Braca Andrijanic
Danas u 18:41 od krstanl

» Braca Ageljic
Danas u 18:40 od krstanl

» Bozur
Danas u 18:38 od krstanl

NAŠI BANERI
Image and video hosting by TinyPic


NAŠ BANER MOŽETE
PREUZETI  OVDJE



NAŠI PRIJATELJI







Shrani.si



banner

Shrani.si




Beograd Online - TV i Radio




VIŠE INFORMACIJA OVDJE




Poslanici naj aktivniji meseca
milan08
 
nebitan
 
krstanl
 
Milo44
 
muftakis
 
SuperHikNik
 
bacom68
 
valter2006
 
milanbrka123
 
Lucky1
 
Ko je trenutno na forumu
Imamo 31 korisnika na forumu: 4 Registrovanih, 0 Skrivenih i 27 Gosta

krstanl, milan08, rumboni1, seat

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 138 dana 15/12/2010, 01:00
Statistike
Imamo 8988 registrovanih korisnika
Najnoviji registrovani član je seat

Naši korisnici su poslali ukupno 96537 članaka u 5303 teme

Share | 
 

 Dvorcafe-u od Vukašina

Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Ići dole 
AutorPoruka
Vukašin
Početnik
Početnik


Broj poruka : 15
Points : 22
Reputation : 0
Datum upisa : 31.10.2010
Lokacija : ...u brdima više Novog Grada

PočaljiNaslov: Dvorcafe-u od Vukašina   31/10/2010, 18:03

KRAJIŠKOM JUNAKU

Plače, nebo sivo, jeca za Grmečom
Gleda, đe su sade, đeca njegova
Stoji sam, sa najvećom nevoljom
Pusta su sela, niđe se ne čuju prela

I, vila sa Grmeča, obilazi kuće prazne
Sa sjetom se sjeća, gorštaka i drvosječa
Pjesme đevojačke, čule su se na sve strane
Kako li je tek bilo, kad neđelja mlada osvane

Petrovac, u kotlini tužno drijema
I nad Ključem, nevrijeme se sprema
Krupa tužno, sa Sanskim Mostom, sjeća se na dane,
Nema više te radosti, na obalama Une i Sane

Grmeč naš ponosni, krajiški div mili
U samoći, broji, dane za danima
Kozari seji, javlja, da se ništa promijenilo nije
Željan Krajišnika, i starije' običaja

Đeco moja, đe gođ da se u svijetu nalazite
Sa ponosom, o rodnom kraju zborite
Pronosite ime, grmečko, krajiško
Selima svojim, svuda se ponosite

To, Grmeč gordi reče, i pogleda prema nebu
Evo, iđe još jedno, ko zna koje, veče
Kozaro moja, ponosita drugo, kraj mene se udubi
Lakše mi je sejo, s' tobom, kleta me samoća ubi
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika http://www.krajiskikutak.forum3.info
Vukašin
Početnik
Početnik


Broj poruka : 15
Points : 22
Reputation : 0
Datum upisa : 31.10.2010
Lokacija : ...u brdima više Novog Grada

PočaljiNaslov: Re: Dvorcafe-u od Vukašina   31/10/2010, 18:06

SELO PRUSCI

Na padinama, obraslim gajevima, ima jedno malo selo
Okružuje ga mjesta, koliko je prsta na ruci
Svodna, Devetaci, Grabašnica, Petkovac i Lješljani
To vam je ljudi, sele veselo, a, zovu se Prusci

Nekada se ođe, ojkača naša drevna čula
Pjevali su, kršni momci i l'jepe djevojke
Kraj kuća malih, roda junačkoga soja
''Oj đevojko, dragaj dušo moja, milo janje moje''

Pastirevska se šuma, navila sa jedne strane
A, sa druge, voda lješljanska zemlju tare
Izvirući iz dubokih izvora, novljanskoga kraja
Ođe, vam je ljudi, k'o nasred zemaljskoga raja

I, ja ga često, sa svođanskih brda pozdravim
Osmijehom velikim, duše vesele i pogledom mojim
Prođem rode, Desnice, Garače, Bogune, sve do Grabašnice
Oj pastirevske šume guste, moje mile setrice

Nek' nam, selo Prusci, žive u miru i blagostanju
Ojkače, naše drevne, neka brdima odjekuju
Pridružit će im se, i svođanska brda moja
Pa nek' do Kozare i Grmeča, igrom vjetra, putuju
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika http://www.krajiskikutak.forum3.info
Vukašin
Početnik
Početnik


Broj poruka : 15
Points : 22
Reputation : 0
Datum upisa : 31.10.2010
Lokacija : ...u brdima više Novog Grada

PočaljiNaslov: Re: Dvorcafe-u od Vukašina   31/10/2010, 18:07

POD STARIM HRASTOM

Sjedio sam, pod krošnjom staroga hrasta
Dok je sunce, zadnje zrake, pružalo kroz oblake
Gledao u daljinu, Unu plavu, kako mirno teče
E, da mi je 'vako stalno, u predveče

Odmarati dušu, na svojoj ponosnoj đedovini
I uživati u mirisu pokošene trave
Slušati cvrkut, raspjevanih malih 'tića
Sjećati se djetinjstva, nestašluka sokolića

Pa, kada mi se, moje milo, veselo nasmije
A, ja, joj rukom prođem kroz kosu
I, spustim, svoju glavu na njeno krilo
Ništa mi na svijetu, nije, k'o to milo

Dok nas Šarov, razigran, čudno promatra
A, mi, se nasmijemo, njegovoj bezbrižnoj igri
Povjetarac, poruku mi prenese majinu
To samo znade, onaj, koji ima Krajinu

I, koji sve to čuva, duboko u duši svojoj
Đe niko, na svijetu ovome, to iščupati ne može
Oj Krajino moja, l'jepoto, k'o iz bajke
U tebi je, k'o u zagrljaju, mile majke
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika http://www.krajiskikutak.forum3.info
Vukašin
Početnik
Početnik


Broj poruka : 15
Points : 22
Reputation : 0
Datum upisa : 31.10.2010
Lokacija : ...u brdima više Novog Grada

PočaljiNaslov: Re: Dvorcafe-u od Vukašina   31/10/2010, 18:09

MOJA PRVA ĆURLIKA



Ljetno je jutro bilo...
Sunce se kretalo u svojoj putanji, k'o i toliko puta do tada.
Ispred mene veliko, bijelo stado... A, ja, golobrado momče, star toliko da se na jednu ruku, i dva-tri prsta, nabrojat može...
Pa, stalno nešto zapitkujem...
''Đedo, a što su strane 'vako strme...'' ''Đedo, a, što je trava ođe tako mala, a, tamo, tako visoka...''
''Đedo, a, što neke ovce imaju tako zavrnute rogove, a, druge nemaju...''
A, strpljivi đedo, sa blagim osmijehom, strpljivo odgovara na svako moje pitanje...

Nikada se, đedo moj nije kretao bez kakva mala nožića...
I, kade smo gođ, stada bijela čuvali, vavje' je nešto znao da izrezbari, napravi...
''Ode'r vamo!'', zovnu me đed... ''Da ti pokažem nešto, da znadeš, ako te ko pita!''
''Znadeš li ti,blago đedovo, šta je ćurlika?''
Znadem đedo, to je ono što leti i ćurliče!'', odgovori ja k'o iz topa...
Đed se široko nasmija, pomiluje me po glavi, i sa svojim grubim i krupnim glasom, nježno mi veli,
''Nije diko, sade će tebi tvoj đedo da pokaže, šta je to...''

Izvadi đedo jedan mali nožić i dade ga meni... ''Svako ko živi na brdu i u šumi, mora imati 'vaki alat'', reče to, smiješeći se.
''Samo, nemoj da baba viđa!'' ''Ako baba viđa, biće nam veselo veče...''
Počesmo da pravimo ćurliku, rez po rez, dub po dub... Zabavismo se mi tako neko vrijeme...
Odjednom, pogleda đed prema strani đe su ovce plandovale, kad ono... Nema ni jedne!
''Trč' der sinko, viđaj der, đe su se zagubile''... Ustade ja k'o veliki, i krenuh da ih tražim...
''Vičem ja, iz sveg grla, dok brda odzvanjaju, ''Đedo, đedo, eno ih, odoše, prema Vujasinima...''
''Zobiđ' der ih, pa poreni prema vamo!'', viknu đed...
'''oću, 'oću, sade ću ja da ih porenem'', tada uze jednu omanju granu i krenuh da mlatim njome prema stadu...
Al' ne lezi vraže, prođoše ovce i Vujasine, i Mandiće, i Ješića Potok... I, odoše pravo na Međed!
Lete ovce preko brda, letam ja za ovcama, leta đed za mnom...
Vratismo ovce nekako, sjedosmo, pogledasmo se, đed i ja... ''Ajme meni, da nas je samo viđeti bilo...'', prozbori đed.

A, mene sramota, đe đeda iznevjeri, pa ćutim ja, sav crven i ljut...
Viđ'o đed, đe ja ćutim i u travu zelenu gledam... ''Ma, ko je to diro mog unuka, blago đedovo...''
''Ne sikiraj se ti ništa, uh, pa i meni često puta odu, kade sam sam, pa se zarakijam i zaspim...''
''I, tebi đedo, znadu da odu...'', čudim se ja...
''Znadu, znadu, samo nemoj ništa babi zborit', da ne nadrapamo...'', namignu đed meni, te mi stavi svoju kapu na glavu.
''Vid' der tvoje prve ćurlike, diko...'', ''Šta veliš, biće nešto od nas, a...'', i pruži mi moju prvu ćurliku...

Dugo sam je godina čuv'o... Moju prvu ćurliku...
I, sjećao se anegdote, oko moje prve ćurlike...
Đeda i unuka, stada bijela, svođanskih brda...

I dan danas, kade se sjetim, moje prve ćurlike...
Gledam, neđe u daljinu... ...i, 'vavje mi osmijeh lice prekrije... A, oči, suzama napune...
Hvala ti na svemu, đedo... Đedane moj... Starino moja stamena...
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika http://www.krajiskikutak.forum3.info
Vukašin
Početnik
Početnik


Broj poruka : 15
Points : 22
Reputation : 0
Datum upisa : 31.10.2010
Lokacija : ...u brdima više Novog Grada

PočaljiNaslov: Re: Dvorcafe-u od Vukašina   31/10/2010, 18:11

ZVONA MANASTIRSKA

Zvone zvona manastirska
Pokraj 'ladne vode Unca
Između bijelih strmih stijena
Zorom ranom, u osvit sunca

Šalje Rmanj gordi, pozdrave velike
Preko Osječenice i Grmeča, zelen' gore
Zdravi naša sela, dična i ponosna
Sva naša krajiška ognjišta, ponosite dvore

Stiže pozdrav i od naše l'jepotice
Tamo, đe je Kočić Petar, učio prva slova
Manastira drevnog, naše Gomionice
Zvone zvona, sa bistre vode Gomjenice

Odgovara seja, pod obroncima Kozare gore
Tamo đe je nekad đakon Avakum bio
Zazvonilo je zvono, manastira Moštanice
Širom Krajine, glas pravoslavni se pronio

Zvonite zvona manastirska
Na sve četiri srpske strane
Nek' se Svetosavlja našeg, glasi čuju
Na Kosmetu je drvo, u Krajini su grane


Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika http://www.krajiskikutak.forum3.info
Vukašin
Početnik
Početnik


Broj poruka : 15
Points : 22
Reputation : 0
Datum upisa : 31.10.2010
Lokacija : ...u brdima više Novog Grada

PočaljiNaslov: Re: Dvorcafe-u od Vukašina   31/10/2010, 18:12

DOBRNJI SELU

Pričaću vam priču o jednome malome selu
Na Manjači, poznatoj srpskoj planini
Poznatog na daleko po ljudima i krajiškom prelu
A, danas, osta samo ime u uspomeni

Toga dičnoga sela, danas nema više
Poligon vojni, na srpskoj zemlji napraviše
Narod krajiški, po ravnome Sremu raseliše
Dušu velikog sela, zlotvori kleti uništiše

Nekada bilo, na dvanaestom kilometru od Banja Luke
Na obodu, prostrane manjačke visoravni
Okruženo, gustom šumom zelen' vitih jela
Dobrnja je bilo ime, toga poznatoga krajiškoga sela

Odseliše Grabići, Vukmiri, Mirnići, Antonići, Bojanići
Za njima i Kekići, Divljaci, Vranješi, Trnići, Petkovići
Odoše i Draganovići, Moconje, a, i mnogi drugi
Sa Manjače odseliše, pod Fruškom gorom se naseliše

Srem ravni, oranica plodna, u svoje ih je krilo primila
Srpsku braću napaćenu, dušom svojom ruke raširila
I danas se, mitrovačkim krajem, ojkača drevna čuje
Divošem, Manđelosom, Čalmom, Laćarkom, Ležimirom odjekuje
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika http://www.krajiskikutak.forum3.info
Vukašin
Početnik
Početnik


Broj poruka : 15
Points : 22
Reputation : 0
Datum upisa : 31.10.2010
Lokacija : ...u brdima više Novog Grada

PočaljiNaslov: Re: Dvorcafe-u od Vukašina   31/10/2010, 18:14

KOZARA


Na zapadu, naše srpske Krajine mile
Iznad mednih polja, obasutih jutarnjom rosom
Sestra je naša, mjesto našla, Kozara joj je ime
A, Kozarčani, đeca njena, uzimaju je za prezime

Koliko je samo ispratila, ustanaka i buna
Vavje' prkosna, vavje' ponosna
Kad' bi nam, samo, prozborit' znala
Mnogo bi nam događaja, predočila i dala

Kozarčani ponosni, mnogo su golgota prošli
Ratove mnoge preturili, preko svojih glava
Ognjištima svojim, srcem i pjesmom došli
Oj, Kozaro planino, neka ti je, vječna slava

Probali su mnogi, da te porobe, i dušu da ti ubiju
Jesu! Probali su! Al', gadno su se opekli
Kozara se nikada, pokoriti nije dala
Nedaju ju je njena, potkozarska sela mala

U tvome zagrljaju, i velika pravoslavna duša spava
Jedanaest je puta, rušili do temelja, i palili
Manastir je to naš, sveta srpska Moštanica
Kozarčani je, ijope', s' ljubavlju podizali i slavili

Nek' odjeknu, krajiške pjesme stare
A, tamburice, nek' glasno zajecaju
Kozarčani braća, svuda se poznaju
I po pjevanju, i po ratovanju


Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika http://www.krajiskikutak.forum3.info
Vukašin
Početnik
Početnik


Broj poruka : 15
Points : 22
Reputation : 0
Datum upisa : 31.10.2010
Lokacija : ...u brdima više Novog Grada

PočaljiNaslov: Re: Dvorcafe-u od Vukašina   31/10/2010, 18:16

TREN' ZAVIČAJNI

U sutonu sunca, kada dan mijenja svoje boje
Promatram zavičaj, đe sam rođen
Sve se nekako umiri, tišina nastane
K'o da vrijeme, pred tom l'jepotom, zastane

Ne čuje se pjev razigranih 'tica
Ni igre, gustih krošnja drveća
I povjetarac zastane, što sa okolnih planina piri
Promatra i on, sunce, đe se sa Grmečom miri

A, ja... Ja ležim, i u krilu moje drage, glavu naslonim
Promatram njen osmijeh, i oči najl'jepše
Poljubac joj, sa toplinom srca svog, poklonim
Želim samo da je ljubim, zagrlim, i ništa više

To je tren', kada se osjećamo, k'o da smo sami
K'o da nikoga nema, na vascijeli ovaj svijet
Proće suton, znam, i naćemo se u mjesečevoj tami
Ali, naše sunce i u noći sija, naše ljubavi to je cvijet

O, sunce moje milo, zavičajno
Dvoje te ljudi, uvijek na spavanje ispraća
Toplina nas tvoja grije, k'o crveno vino
I sve ti se, snovima naših duša, zorom ranom vraća


Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika http://www.krajiskikutak.forum3.info
Vukašin
Početnik
Početnik


Broj poruka : 15
Points : 22
Reputation : 0
Datum upisa : 31.10.2010
Lokacija : ...u brdima više Novog Grada

PočaljiNaslov: Re: Dvorcafe-u od Vukašina   31/10/2010, 18:17

NA JEZERU PETKOVAČKOM

Pokraj moga sela malenoga
Kakva ljepota data od Boga
To gorsko pod nebom oko
Osamljeno usred guste zelen' šume...
O pobro moj
To treba udahnuti, osjetiti -
Riječima, to se ne razumije...
Oaza mira, oaza sreće
A sve vrvi od života...
Raj za 'tice - raj za ribe
Raj je duši ta divota

Ljudi gorštaci vole i poštuju
Svetinje - preci što su ostavili -
Blizu tuj Ilindan se slavi!
Kada ga sunce ljetno obasja
Suza u oku od radosti zasja
Da ispunim želju srcu djevojačkom
Ljubiću je na prel'jepom
Jezeru Petkovačkom...
O moj pobro
Ođe su i djevojke
Za udaju koje traže momke
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika http://www.krajiskikutak.forum3.info
Vukašin
Početnik
Početnik


Broj poruka : 15
Points : 22
Reputation : 0
Datum upisa : 31.10.2010
Lokacija : ...u brdima više Novog Grada

PočaljiNaslov: Re: Dvorcafe-u od Vukašina   2/11/2010, 21:08

BORO I BAJAN, JEDNA PRIČA

Noć se već uveliko uvukla u kuće.
Kazaljka na satu otkucavala je deset sati.
''Još jedan sat u nizu'', čulo se u sobi. ''Odoše... Jedan za drugim, sati pusti'', prekinu se tišina u sobi.
To je jedan čovjek, koji nije mogao da nađe svoga mira u noćoj tišini, na glas razmišljao.
Već noćima nije mogao oka da sklopi, razmišljajući o sutrašnjem datumu. O datumu, koi je ostao duboko urezan u njegovim sjećanjima, kao kada gorštak svojom sjekirom ureže sjećanje u panj. I dokle gođ taj panj bude trajao, taj urez trajaće s' njim.
Tako i taj čovjek svoj rez ima, svoj usijek.
A, Boro... Boro mu je ime...

Septembar je mjesec bio... Dok se rana jesen nazirala na pragu rodnoga sela, on je neđe na prostranstvima Lunjevače, sa svojim najboljim drugom, u rovu dijelio, i dobro i zlo...
Gledao je prema vrhovima Lunjevače, a sanjao svoju Kozaru...
Divio se mirisu planinske trave, osjećao svoje rodne livade...
Slušao pjesmu lunjevačkih gorštaka, čuo ojkaču svojih Kozarčana...
Toliko se bio udubio u spokoju ove čudnovate planine, da nije ni čuo da ga drug doziva.
''Šta je sa tobom baja? Ođe si, a k'o i da n'jesi... Zovem te već dobrije' pet minuta!''
''Jesi l' dobar?'', zapita ga drug, brat jegov kojeg nije imao.
''Ma evo me, bajane moj!'' ''Dade se ja u neko razmišljanje'', reče to i blago se osmijehnu.
''Nemoj ti razmišljati, mlade ti neđelje!'', poče ga baja zafrkavati. ''Znadeš da vavje' neki belaj nastane kada razmišljaš...''
''Ajme meni, ti se naš'o da mi predavanje držiš!'', kroz osmijeh reče čovjek. ''Ma, ko ti je vazda leđa čuv'o, ako ja n'jesam...''I krenu pošalica...
Spominjaše sve, svoje mladalačke zgode i nezgode, prvo pijanstvo, ko je prvi curi poljubac ukrao, prve momačke kavge,...

U to zlo vrijeme, u to nevrijeme rata, dva bezbrižna mladića, ni slutili nisu, da je Krajina izdata, da se većina vojske već povlačila prema sjevernim dijelovima Krajine, prema Petrovcu i Ključu, i dalje, prema Prijedoru i Banja Luci...
Da su u toj planini, u rovu bili ostaviti sami sebi, i sudnjemu danu... Nisu znali! Nisu!

''Je l' ona baja, neko iđe prema nama?'', upita bajan.
''Boga mi, iđe! Vataj se puške, majčin sine, oklen znamo je l' naš il' je njini?'', odgovari Boro.
Bio je to naš vojnik, vidjelo se po uniformi kada je prišao bliže.
''Stoj druže!'', viknu Boro kada se vojnik približio. ''Kak'e tebe vile gone, đe goniš?''...
''Pa zar vi ne znate?! Bjež'te ljudi, dok je još glava na ramenu!, viknu vojnik znatno uznemiren.
''Krajina je prodata!'', ''Eno, sva vojska se povlači prema Grmeču i Manjači!'', reče vojnik.
''Kren'o i ja prema Krupoj, da vamiliju skupim, pa đe nas Bog zaustavi...''. ''Ovo, na dobro izać' neće...'', reče to i ubrzanim korakom produži dalje.
''Šta zbori ovaj?'', reče bajan u čudu. ''Kako, Krajina pala, prodata...''.
''Pa ođe kraj nas, ni muva proći ne mere!''
''Da ovaj nije lud? Da nije pijan? Da mu rakija nije um poremetila?'', u čudu je sam sebi pitanja postavljao, i duboko gledao u Boru, k'o da Boro sve odgovore zna.
Al' ni Boro odgovora nije imao. I on je, u nevjerici gledao svoga bajana.
''Sačekaćemo bajane, javiće nam naši, ako je povlačenje u pitanju...'', reče Boro. ''Ne sekiraj se ti meni ništa, pa ko ti vavje leđa čuva, ako ja ne...'', probaše Boro da prebaci na šalu, a, u glavi su mu još uvijek odzvanjale riječi vojnika koji je hitao svome kraju.

Prošlo je nekih sat vremena, kad odjednom, nedaleko od njih, poče granatiranje.
Skočiše, i Boro i bajan. Pogledaše se... Nijedan riječi da progovori.
''Šta je ovo Boro, jesu li to njini linjju probili...'', upita bajan.
''Sve mi liči da jesu.'', odgovori Boro. ''Šta ćemo?'' ''Da skoknemo do one udole, tamo ima naših, možda oni znadu više.''
''Ajmo, pobro moj.'', začu se bajan. ''Ovo na dobro ne miriše...'' ''Možda je onaj vojnik bio u pravu''...

I krenuše do udole, još uvijek ne vjerujući, da je moguće da je Krajina pala...
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika http://www.krajiskikutak.forum3.info
Vukašin
Početnik
Početnik


Broj poruka : 15
Points : 22
Reputation : 0
Datum upisa : 31.10.2010
Lokacija : ...u brdima više Novog Grada

PočaljiNaslov: Re: Dvorcafe-u od Vukašina   2/11/2010, 21:12

BORO I BAJAN, JEDNA PRIČA (nastavak)

Tišinu u sobi remetila je samo jedna mala kazaljka, koja, kao da je neđe žurila.
Društvo joj je pravio Boro, svojim, ponekad i naglas izrečenim razmišljanjima.
Palio je cigaru i tonuo sve dublje u svoja sjećanja.
U ne tako davno prošlost... U ranu jesen... U Krajinu...

Već je sumrak počeo da prekriva bijeli dan kada su stigli do udole.
Zatekli su samo nekoliko vojnika, sumornih lica... Na svakom se od njih moglo vidjeti razočarenje... Ogromno razočarenje... Najveće!
Bili su to naši seljaci, gorštaci, koji su navikli na težak život i borbu.

Priš'o im je Boro i svojim gromoglasnim glasom rekao: ''Zdravo ljudi! Pomaže Bog!''
''Zdravo!'', oglasiše se ljudi uglas. ''Bog ti pomog'o!''
''Šta se ljudi ovo dešava?'', upita Boro, ''Sretosmo jednoga Krupljanina, koji nam reče da samo izdati, da su nam Kajinu prodali...''
''Gore u strani...'', poče Boro da objašnjava i rukom da pokazuje na pravac kojeg su došli bajan i on,
''...i granatiranje poče, izgleda da su njini naše linije probili, a našije' nema niđe...''
''Ne miriše ovo na dobro nikako!
''Nami je još jutros stigla naredba da se moramo povući...'', oglasi se jedan brko.
''Eno, i glavnina našije' se već povukla prema Petrovcu i Ključu, a vi ako 'oćete možete sa nama, doklen vam paše...''
''A, narod?'' ''Šta je sa narodom'', oglasi se bajan. ''Nećemo ga valjda prepustiti dušmanima, na milost i nemilost...''
''Narod se već povlači ispred vojske, a i vojnici što su sa ovije' terena, otišli su po svoje vamilije...''
''Pa, kako to da preko noći sve pa'ne, pa n'jesmo ni metka pošteno opalili, a predajemo im naša ognjišta k'o da misirače predajemo, a, ne đedovinu...'', upita ijope' bajan.
''A, šta da ti velim sinko...'', oglasi se brko. Bio je to čovjek, po izgledu, već u kasnim pedesetim godinama.
''Neka je glava na ramenu živa, i da su nam djeca i vamilije žive i zdrave, a, za ostalo...'' ''...pitaj der ove ozgo, ove naše glavonje, šta to od nas učinješe.''

Boro je sjedio sa strane, na jednom kamenu. Zamišljen... Nije znao šta da kaže više. Svakave su mu se misli po glavi vrzmale.
Nije mogao da vjeruje da je sve ovo istina. Nije mogao da prihvati to nikako. ...nije ni želio da prihvati!
''Šta ćemo Boro?'', prekide ga bajan u tom njegovom razmišljanju.
''Ne znam! Ne znam, bajane moj...'', odgovori Boro.
''N'jesam pametan šta da radimo. Narediše nam da se povlačimo. Đe? Šta? Kako? Kuda''
''Pa mi n'jesmo ni znali da je povlačenje u pitanju... Kol'ko je tek našije' drugova i saboraca koji i ne znaju da je povlačenje počelo...'', poče Boro sve ljuće da govori...

Obojica su sjedila i ništa više nisu govorila. A, šta se više i imalo kazati. Ostavljeni od glavešina, od političara...
Oni, vrijedni i pošteni ljudi, seljaci, gorštaci... Koji nikada nikome zla mislili nisu, svakoga k'o brata rođena dočekivali. Životu se radovali...
A, sad ovdje ostavljeni, k'o i da nisu ljudi.

''Ljudi, mi treba da krenemo! Naredba nam je tak'a!'', reče im brko prilazeći. ''Morete sa nami, ima mjesta...''
''Do vraga i naredba!'', osu Boro. ''Doklen ćemo mi seljaci, k'o blago da slušamo... ...i da slušamo!''
Bajan ga je netremice gledao.
''Ajmo bajane, nema nam druge...''
''Da makar i mi stignemo da naše vamilije obiđemo... Da vidimo, šta ćemo i kako ćemo...'', reče Boro.

Povorka se pripremala za polazak prema Grmeču.
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika http://www.krajiskikutak.forum3.info
Vukašin
Početnik
Početnik


Broj poruka : 15
Points : 22
Reputation : 0
Datum upisa : 31.10.2010
Lokacija : ...u brdima više Novog Grada

PočaljiNaslov: Re: Dvorcafe-u od Vukašina   2/11/2010, 21:13

BORO I BAJAN, JEDNA PRIČA (nastavak)

Noć... Tišina... I jedan čovjek u njoj.
Sam sa svojim mislima.
Ni otkucaji kazaljke zidnoga sata nisu ga mogli poremetiti.
Iako su se već nazirali prvi znaci nadolazeće zore, ni oni nisu mogli omesti Boru, da i dalje svojim mislima putuje po Krajini.

Nepregledna kolona vozila kretala se podno Klekovače put Oštrelja.
Činilo se izdaleka da je ta kolona jedna velika i bekrajna staza tuge... Krajine i njene djece, sokolova njenih.
Boro i bajan sjedili su jedan kraj drugog i dijeli cigaru k'o komad kruva.
''Još zeru pa stižemo na Oštrelj'', prekide tišinu bajan, ''Kakva li je to prije rata bila zračna banja i skijalište... Ma, pravi mali raj!''
''Znadem, bajane moj...'', odgovori Boro. ''Puni smo prirodnih ljepota, a, da toga n'jesmo ni svjesni...''
''Ne zna se đe je l'jepše, je l' to ođe na Oštrelju, na Šatoru, Grmeču, Manjači... ...il' na našoj Kozari...'', dade se Boro u opisivanje krajiških ljepota.
''A, tek rijeke naše...'', nadoveza se bajan, ''I to su pravi mali biseri...''
''Proklet bio i rat, i onaj koji nam ga nametnu...'', ote se bajanu.
Boro ga je samo njemo pogledao. Ništa nije rekao. Dijelili su isto mišljenje.
''Eno ga Petrovac u dolini...'', pokaza Boro rukom. ''I Grmeč u svoj svojoj veličini!''
Bajan je samo potvrdno klimao glavom.
''Jesam li ti ja, bajane, kaziva kako su tvoj i moj đed zajedno šarali Grmečom za vrijeme zimske ofanzive?''
''Taman prebrodili ofanzivu na Kozari, sačuvali živu glavu, dođoše na Grmeč, kad 'no ista pjesma...''
''K'o, ti i ja sade, buraz...'', reče bajan potapšavši Boru po ramenu. ''Sve mi je to đed pokojni kaziva...''

''Momci, evo nas, stižemo u Petrovac!'', javi se onaj brko sa kojim su bili u udoli.
''Ne znam doklen vi iđete, al' mi moramo u Sanu, pa na Manjaču.''
''Mi ćemo prema Novom!'', odgovori Boro. ''Kuda će te vi, preko Ključa il' kroz Grmeč na Lušci Palanku?''
''Kroz Grmeč druže!'', potvdi Boro.
''E, ondak nas ostavite u Palanci, pa ćemo mi preko Japre, svojima...'', reče Boro.
''Ako ne nađemo svoju brigadu, javićemo se našima u Novi, pa ćemo viđeti đe će nas bacati...''.
''Važi Boro, nema nam druge...'', odobravao je bajan.

Prolazila je kolona Krajišnika kroz Petrovac.
Polako se kretala prema Smoljani i Krnjoj Jeli... Preko Baraka probijala se kroz gustu grmečku šumu prema Korčanici.
Da! Prema poznatoj i junačkoj Korčanici, đe su oba đeda ovih gordih mladića, ratovali i boravili za vrijeme prošlog rata.
Odzvaljala je samo huka motora grmečkim stranama i uvalama, a šuma ni glasa da pusti.
...k'o da je i ona predosjećala da se nešto sprema.
''Još malo, i stižemo u Lušci Palanku...'', oglasi se brko.
''Evo je, bajane, Lušci Palanka!'', javi se Boro. ''Ovo je nekada sa našom Knežicom bila najveća pijaca...''
''Knežica pod Kozarom, Lušci Palanka pod Grmečom...''
''Jeste Boro! I sam sam dolazio 'vamo...'', odgovori bajan.

''Pa, mili moji momci, sretno vam bilo!'', pozdravi ih brko.
''Hvala rode!'', odgovoriše obojica, u isto vrijeme.
''I vama sretno bilo, ljudi!'', reče Boro. ''Valjda će sve na dobro izać'!'', nadoveza se bajan.
''Nadajmo se da 'oće, momci... Čuvajte se!'' ''I vi se čuvajte! Te svako dobro!'', otpozdravljala su dva nerazdvojna druga.
Krenuli su poznatim putevima prema Novom. Prolazili su poznata sela, zaseoke i staze.
Pratili tok Japre, sve do Sane. Tu odlučiše da će se prvo javiti svojima u Novi.

Stigli su u Novi, u predvečerje. Javili se svojima. I čekali raspored.
Svratiše i u jednu od novljanskih kafana. Bila je puna vojske, koja je, kao i oni stigla sa raznih strana.
Sjeli su i po piće dva popili.
'''oćemo li do sela bajane?'', upita Boro.
'''oćemo Boro brate, samo da čujemo đe će nas rasporediti'', odgovori bajan.
I nisu dugo čekali. Stigla je vijest, da se ide prema Sanskom Mostu.
''Ajmo Boro do sela! Sade znademo đe ćemo!'', reče bajan.
''Ajmo, bajane moj! Ko zna, kade ćemo ijope' do sela...'', odgovori Boro zamišljena pogleda.

Dok su riječi ojkače parale nebo, dva su druga krenula prema rodnoj Kozari.

(nastaviće se)
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika http://www.krajiskikutak.forum3.info
Vukašin
Početnik
Početnik


Broj poruka : 15
Points : 22
Reputation : 0
Datum upisa : 31.10.2010
Lokacija : ...u brdima više Novog Grada

PočaljiNaslov: Re: Dvorcafe-u od Vukašina   2/11/2010, 21:14

BORO I BAJAN, JEDNA PRIČA (nastavak)


Osvanulo je jutro na osunčanim obroncima Kozare.
Čuo se cvkut razigranih 'tica... Šum šume, žubor potoka...
Pomislio bi čovjek, k'o i da nije rat kleti, da svuda mir vlada.
Boro je sjedio ispred kuće i sa ocem ispijao jutarnju kavicu.

''Da ponesem rakije? 'oćemo li po jednu sine, da nazdraviš sa ćaćom...'', upita otac.
'''oćemo ćaća, kako da ne nazdravim s' tobom'', odgovori Boro. ''Sjedi, ja ću donijeti, ko je kome ođe otac, ti meni il' ja tebi...'', reče i blago se osmijehnu.
Ispijali su otac i Boro po rakijicu, pričali o svemu i svačemu.
Oca je interesovalo, kakvo je stanje na liniji, viđa li koga iz sela. A, Boru...
Boru je interesovalo šta ima novo u selu, čuje li šta o njegovim drugovima, da li je sa familijom sve u redu...
Mati je počela da postavlja sto, da svi zajedno doručkuju, k'o nekada... Psovala je rakiju, smješkajući se, sina gladila svojim izmučenim seljačkim rukama.
''Je l' se čuvaš sine tamo?'', pitala je zabrinuta mati. ''Imaš li štogođ pojesti, n'jesi li majci gladan?'' ''Đe budeš, u planinama...'' ''Ajme majci tvojoj, je l' ti zima...''
''Da majka spremi priglavaka da poneseš, da se pri ruci nađu...'' ''Sad će majka'', i krenu da donese priglavke.
''Sjedi majo!'', reče Boro. ''Sjedi ođe sa nami...'' ''Sve je u redu, nemoj da se sekiraš ništa...'', reče to, ustade i poljubi je u čelo.
Gledao je Boru svoju mater. Gledao je tu ženu, izmučenu od seljačkog, gorštačkog života.
Planina ju je očvrsnula, kožu naborala, al' u njedrima se nalazila ona meka i dobra duša, kojoj ni planinska zima nije ništa mogla.

Gledao je Boro svoje roditelje. Gledao je svoje ognjište rodno. Gledao je, i očima i dušom...
Promatrajući svoju đedovinu, pogleda i prema šumi. Upravo sa te strane nailazio je bajan. Njegov bajan i drug nerazdvojni.
Mahao mu je bajan, k'o nekada kada su momci bili, pa se na igranke spremali.
Nasmiješi se i Boro. Te povika: ''Pa đe si ti bajane moj...'' ''Ajd' da po jednu popijemo!''
Prilazeći, odgovori bajan: ''Valja se! Što jes', jes', rakija se nikada ne odbija, a, đe još od moga baje...''
Sjedili su još neko vrijeme. Razgovarali. ...al' bližilo se vrijeme polaska.
''Bajane moj, 'oćemo li... Vrijeme je!''
''Vrijeme je bajane moj.'', rekavši to, pogleda prema vrhovima Kozare. ...koja je k'o zna koji put tužno svoju djecu ispraćala.

Pozdravivši se sa svojim roditeljima, okači Boru svoju pušku na rame, nakrivi kapu i pridruži se bajanu, koji ga je čekao kraj kapije.
Zagrlivši bajana, okrenuše se obojica, mahnuše rukama i zapjevaši ojkaču, krenuše stazama djetinjstva...
''Čuvaj ih Gospode Bože!'', reče otac, dok su mu se dvije suze kotrljale niz lice.
Majka ništa nije mogla od tuge da da prozbori, ko da joj knedla u grlu stajala, dok je suza suzu stizala.
Samo je tiho u sebi ponavljla: ''Sačuvaj ih Gospode mili, neka se živi i zdravi kući vrate...''

Stigavši u Novi Grad, zatekli su grad pun vojnika koji su odlazili na svoja odredišta.
''Mi ćemo ijope' pod Grmeč'', reče bajan. ''Pod Grmeč, pobro moj!'', odgovori bajan.
Orila se ojkača gradom, kod parka se i kolo kozaračko razvilo. Igrali su i pjevali! ...i sinovi i očevi!
Pronosila se pjesma u ovom kraju uvijek... Na vjenčanjima, krštenjima, slavama, pa i pred krvave bitke.
Takvi su Krajišnici... Sa pjesmom se rađaju, sa pjesmom žive, sa pjesmom i umiru...

(nastaviće se)
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika http://www.krajiskikutak.forum3.info
Vukašin
Početnik
Početnik


Broj poruka : 15
Points : 22
Reputation : 0
Datum upisa : 31.10.2010
Lokacija : ...u brdima više Novog Grada

PočaljiNaslov: Re: Dvorcafe-u od Vukašina   2/11/2010, 21:15

BORO I BAJAN, JEDNA PRIČA (nastavak)


Već je zora uveliko na prozor pokucala, dok je Boro i dalje sam sa svojim mislima sjedio.
Bila je to borba ogorčenosti, vjere, ljutnje... Da li je bilo i praštanja. Razmišljao je Boro.
Šta i kako dalje? Vjera nas naša pravoslavna uči praštanju. Svi smo mi ljudi...
''Jesmo li?!'', pitao je sebe glasno, a pogled mu je stao na ikoni njegove krsne slave.
Lomio se Boro sa pitanjima, na koje je sebi trebao da da odgovor.
''Praštanje... Da! Al' zaborav... Nikada!'' ''Dosta smo mi zaboravljali! I previše!''

Kretala se kolona Krajišnika prema Sani i sanskim varošicama. Kretala su braća Kozarčani svoj braći Grmečlijama.
Kao i u istoriji, toliko put do sad, braća su uvijek jedna drugoj u pomoć dolazila.
Grmilo je, i na Grmeču, i u Podgrmeču. Al' nije to bila grmljavina... To su braća Grmečlije pravile odstupnicu svojim porodicama...
...djeci, ženama, roditeljima.
Vidjela se na licima vojnika, ljutnja i srdžba... Zar opet treba da srpska nejač strada? Dokle više? Dokle?
I Boro je bio među tim vojnicima, zajedno sa svojim bajanom.
''Ijope' se cesta petrovačka ponavlja... Ijope' po narodu, po sirotinji, po nejači... Ijope'!'', izusti Boro.
Bajan ga je samo pogledao. Ništa nije morao da kaže. Njegov pogled je sve govorio. Razumio je svoga druga nerazdvojnog.

Stigavši u Sanu, bili su raspoređeni svaki na svojim položajima. Vladala je neizvjesnost.
Sa jedne strane Srbi Krajišnici, a sa druge strane srpski vjekovni dušmani, koje su Srbi čak i braćom zvali!
I ostala svjetska klika koja se dosad u više navrata otvoreno stavljala na stranu ubicama srpske nejači.
Narod krajiških sela spašavao je živu glavu. Stezalo se Bori srce gledajući svoje sunarodnjake kako se pate u ovom vihoru rata.
Stezlo mu se oko duše, a ma srce kao da mu je tažak kamen pritiskao. Rastao je u njemu bijes.
''Vamo udarite, protuve jedne! A, ne na goloruki narod'', odjeknule se Borine riječi šumom.
''Slušajte šta vam moj baja veli... Vamo! Vamo udarajte!'', nadoda bajan.
Čuli su se grlati glasovi ovih vojnika, djece i očeva istih ovakvih paćenika koji su svoje gole živote spašavali...

Razvila se borba. Čula se pucnjava svuda uokolo. Gorio je Grmeč!
Gorila su srpska sela Krajine... Promatrajući Krajinu krvavu u tom času, i vili krajiškoj srce bi se raspuklo od tuge...
Djeca njena borila su se hrabro. Duh predaka, tinjao je kao velika vatra u njihovim grudima.
Polagali su svoje živote na braniku otadžbine, a da nisu nu znali da ih je vrh te iste otadžbine, ostavio...
''Al' su navrli baja, a...'', začuo se bajan.
''Navrli, Boga mi, navrli...'' ''Al' i mi se nedamo, je l' tako bajane moj''.
''Tako je baja, ođe proći neće! Dok sam ja živ, nedam ni metra!''

''Samo ti glavu čuvaj, a ja ću ti leđa čuvati buraz, k'o vavje' dosad... Je l' dogovoreno?'', upita sa zabrinutim smješkom Boro.
''Ma, dok mi ti Boro, leđa čuvaš, more ih još stotinu da navali ođe...'', odgovara bajan.
Začu se prasak nedaleko od Bore i bajana. Od dima se ništa vidjelo nije. Muk i tišina, rekao bi čovjek.
Ali, nisu to bili muk i tišina, već od praska Boro zagluvi. Gledao je prema polođaju gdje se bajan nalazio. Nije ga vidio.
''Bajane!'' O, bajane!'', vikao je Boro. ''Javi se, bajane moj!''
Bajan se nije javljao. Nema odgovora. Bajan je ležao smrtno ranjen na svom položaju.
Boro je krenuo prema bajanu. Prilazeći njegovom položaju odjeknu još jedan prasak. Pade i Boro pored bajana.
Iako malo ošamućen, uspio je prići bajanu. Uzalud je Boro grlio i podizao svog druga. Nije progovorio.
Niz Borino lice krenule su dvije ogromne suze. ''Bajane moj, brate mili...'', grlio je Boro bajana i glasno jecao.''...brate mili!''
''A, ja sam ti trebao čuvati leđa, bajane moj... K'o i toliko puta do sad...''

Pronijela se vijest, povlačenje! Sanski Most je pao! Sana je pala! Grmeč je pao!
Ova je vijest teško pogodila sve vojnike na liniji. ''Kako pao?'', vikali su jedni ''Izdaja braćo!'', vikali su drugi...
Boro je i dalje grlio bajana i jecao nad njegovim beživotnim tijelom.
''E, ako se moramo povući, tebe bajane neću ostaviti ovim bezdušnim zvijerima...'', reče Boro.
''Makar i sam pogin'o ođe, nedam te brate moj!''
Prebacio je Boro bajana preko svojih leđa. Prolazio je šumoma i livadama.
Rizikujući i svoj život, nije dao da tijelo njegovog bajana ostane na Grmeču, da mu grob ostane neobilježen.
Nosio ga je Boro sve do obronaka njihove Kozare. ...do njihovog rodnog sela.
Sahranio je Boro svoga druga nerazdvojnog, brata svoga... Svoga bajana.
Plakao je Boro... Plakalo je selo... Plakala je Kozara... Još se jedna svijeća mladosti ugasila...

Ustao je Boro i pogasio cigaru. Prišao je ikoni njegove krsne slave. Prekrstio se, Bogu pomolio i svijeću voštanicu u ruke uzeo.
Nagrnuo je jaknu i krenuo put seoskog groblja.
A, svijeću koju je ponio, namijenio je svome bajanu, drugu svome nerazdvojnom...
Svih ovih godina, nije dao da uspomena na najboljeg druga prekrije prašina zaborava.
I dok je živ, to se desiti neće...

(kraj)
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika http://www.krajiskikutak.forum3.info
Kule
Urednik
Urednik


Broj poruka : 842
Points : 1610
Reputation : 12
Datum upisa : 07.02.2009
Godina : 26
Lokacija : Novi Sad

PočaljiNaslov: Re: Dvorcafe-u od Vukašina   3/11/2010, 21:38

Odlicno!
Ako je ovo tvoje delo, mogao bi ti to sve u jednu zbirku, pa u knjigu :)
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
Vukašin
Početnik
Početnik


Broj poruka : 15
Points : 22
Reputation : 0
Datum upisa : 31.10.2010
Lokacija : ...u brdima više Novog Grada

PočaljiNaslov: Re: Dvorcafe-u od Vukašina   4/11/2010, 21:23

Jeste, Kule, ja sam autor gore navedenog.
Ako Bog da, na proljeće, izlazi knjiga.

Svako dobro!
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika http://www.krajiskikutak.forum3.info
Kule
Urednik
Urednik


Broj poruka : 842
Points : 1610
Reputation : 12
Datum upisa : 07.02.2009
Godina : 26
Lokacija : Novi Sad

PočaljiNaslov: Re: Dvorcafe-u od Vukašina   5/11/2010, 21:16

Nadajmo se tome, bitno je samo da imaš inspiracije i da ne prestaješ...
Nazad na vrh Ići dole
Pogledaj profil korisnika
Sponsored content




PočaljiNaslov: Re: Dvorcafe-u od Vukašina   Danas u 18:56

Nazad na vrh Ići dole
 
Dvorcafe-u od Vukašina
Pogledaj prethodnu temu Pogledaj sledeću temu Nazad na vrh 
Strana 1 od 1

Dozvole ovog foruma:Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
DVORCAFE :: OSTALO :: Poezija-
Skoči na: