
[You must be
registered and
logged in to see this link.] style="width: 273;height: 350" border="0">
Sveti Jovan Preteča
Detalj freske iz Deizisa, XIII vek
Crkva Sv. Apostola
Zadužbina Sv. Arhiepiskopa Sremca
Pećka Patrijaršija Pravoslavni hrišćani i Srpska pravoslavna crkva slave dan svetog
Jovana Krstitelja, Isusovog rođaka, poznatog kao Jovan Preteča.
Sabor svetog
Jovana Krstitelja praznuje se 20 / 7. januara u spomen događaja
koji se odigrao na Bogojavljenje, kad je sveti Jovan u reci Jordan
krstio Gospoda
Isusa Hrista.
Jovan se
zove Krstitelj jer je krstio i Isusa Hrista, a Preteča zato jer
je najavljivao Hristov dolazak. Jovan je u reci Jordan krštavao
svakoga ko se pokajao. Živeo je jednostavno i asketski hraneći se
bubama i medom divljih pčela, a odevao se u haljinu od kostreti,
načinjenu od kamilje dlake.
Ubijen je za vreme cara Iroda koji je naredio da se proroku odseče
glava. U narodu postoji običaj da se ljudi na Jovandan bratime i
kume "po Bogu
i svetome
Jovanu" jer se Jovan smatra uzorom karaktera i poštenja.
Vernici vrlo
često daju Jovanovo ime svojoj deci, i kod pravoslavaca i kod katolika,
ali je kod pravoslavaca česce Jovan, a kod katolika Ivan.
Pravoslavci slave krsnu slavu svetog Jovana, a katolici obično slave
imendan. Procenjuje se da je Sveti Jovan po broju slavara u Srba
na trećem
mestu. Na prvom su oni koji
slave Svetog Nikolu, a na drugom vernici koji slave Svetog arhandjela
Mihaila.
O krsnoj slavi Srbi su jednini narod na svijetu koji slavi krsnu slavu. Prvi pomen
krsne slave datira iz 1018 . godine iz okoline Ohrida. Prvi zapis
potiče od vizantijskog istoričara Kedrina. Međutim smatra se da
obred krsne slave potiče još iz VIII vijeka i vremena
pokrštavanja Srba na balkanskim prostorima .
Naši preci
bili su mnogobošci. Svako pleme i svaki dom imalo je svoga boga,
koji je bio veoma poštovan kao zaštitnik. Kada su Srbi primili hrišćanstvo
od Vizantije, veoma su se teško odricali od stare tradicije i običaja.
Zbog toga su u zamenu uzeli da slave jednog hrišćanskog sveca. Obično
su uzimali za Krsnu slavu onog svetitelja kada su Svetim krštenjem
postali hrišćani. Da nisu imali dar religioznosti kao nešto prediskustveno,
oni ne bi tako držali svoje kućne bogove - niti bi kasnije, u hrišćanstvu,
prihvatili Hrista i njegove svete.
U srpskoj građanskoj kulturi nalazimo spektar manifestacija koje
su iznjedrile običajna tradicija religijskih i svjetovnih obreda,
patrijarhalni svjetonazor, srpski folklor, gospodarstvo, znanost
i umjetnost. Evo nekoliko primjera. Uz najznačajnije blagdane u
pravoslavnoj religiji Božić, Uskrs i Duhove, Srbi imaju i blagdan
krsne slave odabranog sveca - zaštitnika obitelji. Među «najpopularnije»
svece ubrajaju se: sv. Sava, sv. Nikola, sv. Simeon, sv. Stefan
prvomučenik, sv. Georgije, sv. Dimitrije i drugi. Tradicija krsne
slave prenosi se u obitelji s koljena na koljeno. Korijeni ove tradicije
sežu iz davninskog htoničkog kulta (kulta mrtvih), derivirane agrarne
magije (kulta živih) i svetosavskog pravoslavlja.